Događaji

Događaji / 08/04/2019 / 2032

ŽUPSKE POLJANE - BLAGO KOJE NE SME DA NESTANE

Negotinske pimnice su već postale prepoznatljiv simbol istočne Srbije. Međutim, retki su oni koji znaju da i na prostoru Župe aleksandrovačke postoje poljane, privremena vinogradarska naselja, grupe kuća sagrađenih za privremeno stanovanje tokom radova u obližnjim vinogradima i za preradu grožđa i čuvanje vina. Krajnji je trenutak da se stručna javnost, lokalna vlast u Aleksandrovcu i državni organi probude i ujedine kako bi se ovo blago Srbije zaštitilo od potpunog nestanka i ujedno ponudilo turistima kao autentično iskustvo Župe.

Geografski položaj

Župa se nalazi na jugu Srbije, 230km udaljena od Beograda. Okružena je planinama Kopaonik (2017 m), Željin (1785 m), Goč (1123 m) i Jastrebac (1494 m). Čitava kotlina se može podeliti na Gornju i Donju Župu, pri čemu Donja Župa predstavlja vinogorje sa nepreglednim poljima vinograda. Župsko vinogorje pripada rejonu Tri Morave, s obzirom da  se sve reke koje protiču kroz Župu aleksandrovačku ulivaju u Zapadnu Moravu.

Svedoci vremena

Materijalni tragovi ukazuju da je vino činilo važan element svakodnevnog života u Župi još u vreme Rimljana. Međutim, prvi pisani podaci o Župi i njenim vinogradima potiču iz XII veka. Tada je Veliki Župan Stefan Nemanja, osnivač srednjovekovne srpske države,  poklonio manastiru Studenici nekoliko sela u Župi (Kožetin, Popovac, Raklja,Velika Kruševica) sa podrumima, pri čemu su sva ta sela imala obavezu da manastir snabdevaju potrebnim količinama vina. Sve to je zapisano u Studeničkoj povelji iz 1196. godine.

Na veliku starost poljana u Župi ukazuju i priče o životu kaluđera u ovim krajevima i njihovom gajenju vinove loze. Poljana Kaluđersko Brdo dobila je ime po studeničkim monasima koji su ovde imali oko 30 hektara vinograda i svoje podrume, koje su kasnije prodali stanovnicima župskih sela.

U Župi su postojale 24 poljane: Lukarevina, Kaluđersko Brdo, Smonica, Raklja, Kruševica, Ježevica, Pribojevac, Botunjska, Boćka, Pokrep, Crvena Jabuka Gornja, Crvena Jabuka Donja, Donje Stanjevo, Gornje Stanjevo, Parčinska, Trnavačka, Drenačka, Vukov Do, Kumanac, Staračka, Markovina, Malo Borje, Veliko Borje i Jaruška. One manje brojale su tridesetak, a najveća Kruševica preko 200 podruma.

Položaj poljana

Poljane su podizane na slobodnom prostoru usred vinograda, tamo gde je najčešće zbog nešto lošijeg kvaliteta zemljišta ostavljana nezasađena parcela. Objekti su služili za boravak radnika tokom radova u vinogradu i za čuvanje alata i vina. Najveći broj kuća u poljanama je sa vinskim podrumom u donjoj etaži i sa sobom za spavanje i odžaklijom za pripremu hrane u gornjoj etaži. Izgradnja kuća u vinogradu omogućila je i znatnu efikasnost u preradi grožđa i proizvodnji vina.

Primetno je da su poljane udaljene od glavnih puteva, verovatno da bi se sprečilo razaranje objekata i pljačka. Kasnije, u periodu Turaka, proizvodnja vina je bila ograničena ili čak potpuno zabranjena, ali se u seoskim područjima gde Turaka nije bilo ova zabrana nije striktno poštovala.

Ljudi su boravili u poljanama isključivo u vreme radova u vinogradu. Jedini stanovnici župskih poljana tokom čitave godine su bili vino, rakija i čuvar vinograda – poljak.

Gradnja poljane

Poljane se većinom nalaze na blagim padinama, tako da su podrumi ukopani. Strana podruma koja je ukopana, zidana je od kamena. Najčešće su tri zida podruma od kamena dok je četvrti od brvana. Zidovi su malterisani krečnim malterom. U kamenim zidovima se ostavljao otvor “usek” ili “prorez” radi strujanja vazduha, što je neophodno prilikom odležavanja vina. Na zidu od brvana su ulazna vrata. Za ovaj zid meštani koriste ime “vrveni”. Zidovi se mažu masnom žutom zemljom koja se naziva “kruškovača”. Zemlja se kvasila i gazila dok se ne “upitomi” kao testo. U blato se dodavala slama. Zidovi se premazuju i blatom u koje se dodaje pesak i kreč i ta mešavina se naziva “melez”. Zidovi sprata, spoljašnji i unutrašnji, se okreče kada se dobro osuše. Obrada zida u narodu je poznata kao “čeparosanje”.Prozori su veoma različitih oblika i veličina sa rešetkama ili kapcima, a najčešće su obojeni plavom bojom. Najvažnija prostorija na spratu je ona u kojoj se loži vatra. U župskom kraju za nju je rasprostranjen naziv “odžaklija”. Krovovi su pokriveni ćeramidom, na četiri vode. Većina današnjih zgrada je iz perioda između dva svetska rata i one su zamenile one starije.

Nestajanje poljana

Izložba u Muzeju Jovana Cvijića u Beogradu je ukazala na opasnost od potpunog propadanja i nestajanja poljana u Župi. Na to je uticala prvenstveno smanjena proizvodnja vina i uzgoja vinove loze u periodu posle Drugog svetskog rata. Dosadašnji pokušaji zaštite poljana nisu nailazili na podršku relevantnih institucija. Ova izložba predstavlja poziv na hitnu akciju i poslednji apel, jer stanje preostalih župskih poljana je toliko loše da se u narednoj deceniji najverovatnije može očekivati njihovo potpuno nestajanje.

Vizija budućnosti

Zavičajni muzej Župe i Muzej vinarstva i vinogradarstva uz konsultacije sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva će pripremiti predlog za očuvanje barem jedne od preostalih župskih poljana. Prvi korak je rešavanje vlasničkih odnosa, jer danas svaki podrum ima po nekoliko vlasnika-potomaka od kojih većina godinama nije dolazila u poljanu. Potom treba sprovesti detaljna multidisciplinarna istraživanja, konzervatorsko-restauratorske radove i pripremiti projekat revitalizacije. Nakon toga se može formirati turistička ponuda koja će poljanama pružiti ekonomsku samoodrživost.

Krajnje je vreme da čitava vinska scena Srbije, lokalna vlast u Aleksandrovcu i republički organi prekinu stanje hibernacije koje traje već decenijama i shvate da jedino očuvanjem našeg kulturno-istorijskog nasleđa možemo izgraditi autentičnost  i prepoznatljivost u regiji i u svetskim okvirima. Vinopedia iskreno podržava te napore i s optimizmom gleda u budućnost Župe i župskih poljana.

 

__________________________________________________________

Zavičajni muzej Župe i Muzej vina i vinogradarstva iz Aleksandrovca u saradnji sa Muzejom Jovana Cvijića su predstavili Beograđanima izložbu “Župske poljane, blago koje nestaje” u periodu od 16. do 31. jula 2019. godine. Izložba je pripremljena kao poziv javnosti i državnim institucijama da se valorizuje ovo kulturno nasleđe u funkciji vinskog turizma i spreči trajni gubitak župskih poljana koje predstavljaju kulturno-istorijsko blago Srbije. Istovremeno su javnosti predstavljeni značajni podaci o župskim poljanama, kako o njihovoj prošlosti i nastajanju, tako i o njihovom sadašnjem stanju. Autori izložbe su Ivan Brborić i Zoran Blagojević-Žeka. U pripremi izložbe su korišćeni delovi teksta iz knjige mr Katarine Grujović Brković “Župske poljane aleksandrovačke” i diplomski rad “Župske poljane” arhitekte Gordane Nejković.




NAZAD NA KATEGORIJU

Tomislav Ivanović

Nagrađivani vinski novinar, kritičar i saradnik odabranih vinskih magazina. Autor i urednik vebsajta www.vinopedia.rs. Nosilac WSET3 sertifikata. Član Udruženja somelijera Vojvodine. Sudija na nacionalnim i internacionalnim vinskim takmičenjima. Vodi radionice i predavanja na temu vina Srbije i Balkana. Lokalni partner organizacije Wine Mosaic. Suosnivač Međunarodnog dana prokupca.

Pročitajte i druge članke iz ove rubrike:


REKORDNI BROJ UZORAKA NA VINSKOM TAKMIČENJU BIWC 2024 PROČITAJ VIŠE


GRAND VIN 2024 - MAKEDONSKI DAVID UZ GOLIJATA PROČITAJ VIŠE


GROW DU MONDE 2024 - BALATON (MAĐARSKA) PROČITAJ VIŠE


ŽUPA 2024 PROČITAJ VIŠE


WINEOS 2024 U OSIJEKU PROČITAJ VIŠE

Sledeći članak
Prethodni članak

Nagrade