Aktuelno
Aktuelno / 09/01/2021 / 1444
28. aprila 1891. godine, pred mnogobrojnim Negotincima i Ministrom privrede, Milutin Savić, novopostavljeni direktor bukovske škole, je u svom govoru povodom polaganja temelja vinogradarsko-voćarske škole u Bukovu pominjao pustoš koja je zavladala Negotinskom krajinom i "groblje čuvenih krajinskih vinograda . Tamo gde se nekada stotina čabrova kljuka nalazilo, nema više šta da se nabere. Tamo gde je nekada bila najskuplja zemlja u celoj Srbiji, vinogradi se prodaju u bescenje." Filoksera je desetkovala srpske vinske regije.
Baš u takvoj situaciji, bio je pravi trenutak da se osnuje vinogradarsko-voćarska škola u Bukovu. Država Srbija je nekoliko godina ranije nabavila sadnice američke loze i one su posađene u bukovskom vinogradu da bi se kalemile domaćom lozom. Dok su svuda po okolini vinogradi propadali, zarastali u travu ili su čokoti vađeni a umesto njih sađene druge kulture, loza u novoformiranom bukovskom rasadniku je odudarala od okoline svojim zelenilom i lastarima dužine do 2 metra. Zadatak škole je bio da tu kalemljenu lozu deli narodu kao i krajinskoj vinogradarskoj zadruzi.
Inicijativa za osnivanje vinogradarske škole je već neko vreme postojala, a za njenu realizaciju su naročito bili zaslužni Negotinci koji su shvatali da jedino edukacijom i znanjem mogu da spasu svoje vinograde i posao od kog je živeo najveći deo stanovništva Negotinske krajine.
Bukovska škola je manastirske vinograde u Bratujevcu dobila na korišćenje kako bi se učenici edukovali u praksi. Taj manastirski vinograd kod bratujevačkih pivnica (inače već zahvaćen filokserom) je ujedno bio i pokazni vinograd za demonstriranje tehnika borbe protiv filoksere.
Zadatak bukovske škole nije bio samo podučavanje mladih naraštaja i lokalnog stanovništva, već i naučna istraživanja i uvođenje inovacija u vinogradarsku i vinarsku proizvodnju, posredovanje u nalaženju stranih kupaca za negotinsko vino, kontrola reputacije i kvaliteta negotinskog vina na stranim tržištima i promocija domaćih vina u zemlji i inostranstvu.
Milutin Savić je u svom govoru naglasio da škola u svom radu mora prikupljati sve odlično što je pokazala poljoprivreda u celom svetu, a takođe i ono što je nastalo u našoj zemlji. Zato su pored čokota začinka, smederevke, četereške i adakalke, svoje mesto u školskim vinogradima našle i sorte iz Amerike, Francuske, Italije, Češke i drugih država širom sveta.
Pored domaćih sorti vinove loze kao što su skadarka, prokupac, začinak, lisičina, sitna i krupna belina, sremska zelenika i plovdina, u rasadniku i školskim vinogradima bile su zastupljene i brojne sorte koje su za školu namenski donete iz celog sveta. Zato su to prva pominjanja pojedinih internacionalnih sorti vinove loze na teritoriji Srbije. Spomenimo da su u vinogradima bukovske škole po prvi put na teritoriji Srbije posađene sorte kao što su peti verdo, barbera, malbek, teroldego, vernača, bela malvazija, itd.
Bukovska škola je u svom rasadniku vršila oglede i sa brojnim domaćim i stranim sortama vinove loze. Među značajnim nalazima, škola je davala preporuku lokalnom stanovništvu da su najbolje lokalne sorte za crno vino prokupac i skadarka a za belo vino bagrina i belina. Iz njihovih analiza se vidi da se prokupac svojim kvalitetom izdvaja u odnosu na skadarku. Profesori bukovske škole su lokalnom stanovništvu savetovali da u vinogradu sade maksimalno 2-4 sorte vinove loze, a i njih zasebno u delovima vinograda ("čisti sad") jer je do tada bilo uobičajeno da se više od 10 sorti sadi izmešano u vinogradu. Preporuka je da se od stranih sorti što više odomaće u lokalnim vinogradima rizling rajnski, traminac, muskati i silvanac.
Značaj bukovske škole se može najbolje videti na primeru berbe u školskim vinogradima 1899. godine. Vinograd u Radujevcu je te godine izuzetno rodio, znanje o domaćim i stranim sortama vinove loze na raznim podlogama je bilo sve obimnije. A profesorski kadar je u praksi primenjivao brojne novitete i eksperimente čime je škola držala korak sa svetskom praksom savremenog vinarstva.
Bitno je da se istakne da su 1899. godine u školi u Bukovu po prvi put na teritoriji Srbije upotrebljeni selekcionisani (kultivisani) kvasci u proizvodnji vina. Kvasac je nabavljen zahvaljujući poznanstvu sa poznatim biologom Žakmenom iz Instituta La-Kler u Francuskoj, a u pitanju su bili kvasci koji su korišćeni za rajnski rizling, pino noar i vina iz Bordoa. Kvasac koji se koristi za pravljenje vina od rajnskog rizlinga je stavljen u širu od rizlinga da bi se napravilo belo vino, kvasci iz Bordoa (Margo) su stavljeni u kljuk skadarke sa dodatkom začinka, a kvasci koje Francuzi koriste za vino od pino noara su stavljeni u kljuk prokupca.
Škola je takođe testirala dve u to doba najsavremenije muljače. Muljača Trijumf je bila preporučena za muljanje grožđa za crno vino, za manje proizvođače jer sporo radi, a pri odvajanju zrna od šepurine je dolazilo do preteranog gnječenja zrna. Druga muljača je došla iz Francuske (proizvođač Braća Mobila iz Amboaza). Ona se dobro pokazala u radu, a za sat vremena je mogla da izmulja 3-4 tone kljuka.
Milutin Savić je svoj govor završio rečima: "Krajina ima ruda svakojakih, od zlata i bakra do mermera i porculanske zemlje; Krajina ima dobra ćumura, što više vredi i od zlata; ima zlatni Timok i debeli Dunav. Krajina ima toplu klimu i plodnu zemlju. Krajini samo treba škola, sloge i rada pa da se obilato koristi svima darovima prirode. Jednoj takvoj školi evo sa molitvom danas položismo temelj. Daj, Bože, da prvo đače iz ove škole može s pravom reći: Krajina je bila prva u vinodelju i opet će ostati prva. Krajina će davati prvo vino, prvo voće, prvu pšenicu i prvi kukuruz." Možemo reći da njegove reči još uvek imaju težinu. Za današnje vinarstvo Krajine, pored edukacije, sloge i rada, dodao bih još i dobre puteve kako bi se još brže stizalo od Negotina do Beograda i drugih krajeva gde se danas negotinska vina piju. Ujedno uviđamo koliko je danas našim vinarima potrebna institucija nalik bukovskoj školi koja će širiti edukaciju i primenjivati najnovija naučna dostignuća da bi se osigurao napredak srpskog vinarstva o održao korak sa dešavanjima na svetskoj vinskoj sceni.
Tomislav Ivanović
Nagrađivani vinski novinar, kritičar i saradnik odabranih vinskih magazina. Autor i urednik vebsajta www.vinopedia.rs. Nosilac WSET3 sertifikata. Član Udruženja somelijera Vojvodine. Sudija na nacionalnim i internacionalnim vinskim takmičenjima. Vodi radionice i predavanja na temu vina Srbije i Balkana. Lokalni partner organizacije Wine Mosaic. Suosnivač Međunarodnog dana prokupca.
Pročitajte i druge članke iz ove rubrike:
KRATOŠIJA PROBUDILA CRNOGORSKE VINARE
PROČITAJ VIŠE
VINOPEDIA TOP 10 2024
PROČITAJ VIŠE
GIUAANI - VINSKI TURIZAM NA GRUZIJSKI NAČIN
PROČITAJ VIŠE
SPASIMO STARE VINOGRADE SRBIJE
PROČITAJ VIŠE
NAŠLI SMO ANTIGONU IZ ORAHOVCA
PROČITAJ VIŠE
Pobednik MILLESIMA BLOG AWARD 2016
Winner MILLESIMA BLOG AWARD 2016
VINO & FINO vinska ličnost godine 2016
VINO & FINO wine personality of the year 2016