Aktuelno

Aktuelno / 09/01/2021 / 815

BUKOVO U KORAK SA SVETOM

28. aprila 1891. godine, pred mnogobrojnim Negotincima i Ministrom privrede, Milutin Savić, novopostavljeni direktor bukovske škole, je u svom govoru povodom polaganja temelja vinogradarsko-voćarske škole u Bukovu pominjao pustoš koja je zavladala Negotinskom krajinom i "groblje čuvenih krajinskih vinograda . Tamo gde se nekada stotina čabrova kljuka nalazilo, nema više šta da se nabere. Tamo gde je nekada bila najskuplja zemlja u celoj Srbiji, vinogradi se prodaju u bescenje." Filoksera je desetkovala srpske vinske regije.

Baš u takvoj situaciji, bio je pravi trenutak da se osnuje vinogradarsko-voćarska škola u Bukovu.  Država Srbija je nekoliko godina ranije nabavila sadnice američke loze i one su posađene u bukovskom vinogradu da bi se kalemile domaćom lozom. Dok su svuda po okolini vinogradi propadali, zarastali u travu ili su čokoti vađeni a umesto njih sađene druge kulture, loza u novoformiranom bukovskom rasadniku je odudarala od okoline svojim zelenilom i lastarima dužine do 2 metra. Zadatak škole je bio da tu kalemljenu lozu deli narodu kao i krajinskoj vinogradarskoj zadruzi.

Inicijativa za osnivanje vinogradarske škole je već neko vreme postojala, a za njenu realizaciju su naročito bili zaslužni Negotinci koji su shvatali da jedino edukacijom i znanjem mogu da spasu svoje vinograde i posao od kog je živeo najveći deo stanovništva Negotinske krajine.

Bukovska škola je manastirske vinograde u Bratujevcu dobila na korišćenje kako bi se učenici edukovali u praksi. Taj manastirski vinograd kod bratujevačkih pivnica (inače već zahvaćen filokserom) je ujedno bio i pokazni vinograd za demonstriranje tehnika borbe protiv filoksere.

Zadatak bukovske škole nije bio samo podučavanje mladih naraštaja i lokalnog stanovništva, već i naučna istraživanja i uvođenje inovacija u vinogradarsku i vinarsku proizvodnju, posredovanje u nalaženju stranih kupaca za negotinsko vino, kontrola reputacije i kvaliteta negotinskog vina na stranim tržištima i promocija domaćih vina u zemlji i inostranstvu.

Milutin Savić je u svom govoru naglasio da škola u svom radu mora prikupljati sve odlično što je pokazala poljoprivreda u celom svetu, a takođe i ono što je nastalo u našoj zemlji. Zato su pored čokota začinka, smederevke, četereške i adakalke, svoje mesto u školskim vinogradima našle i sorte iz Amerike, Francuske, Italije, Češke i drugih država širom sveta.

Pored domaćih sorti vinove loze kao što su skadarka, prokupac, začinak, lisičina, sitna i krupna belina, sremska zelenika i plovdina, u rasadniku i školskim vinogradima bile su zastupljene i brojne sorte koje su za školu namenski donete iz celog sveta. Zato su to prva pominjanja pojedinih internacionalnih sorti vinove loze na teritoriji Srbije. Spomenimo da su u vinogradima bukovske škole po prvi put na teritoriji Srbije posađene sorte kao što su peti verdo, barbera, malbek, teroldego, vernača, bela malvazija, itd.

Bukovska škola je u svom rasadniku vršila oglede i sa brojnim domaćim i stranim sortama vinove loze. Među značajnim nalazima, škola je davala preporuku lokalnom stanovništvu da su najbolje lokalne sorte za crno vino prokupac i skadarka a za belo vino bagrina i belina. Iz njihovih analiza se vidi da se prokupac svojim kvalitetom izdvaja u odnosu na skadarku. Profesori bukovske škole su lokalnom stanovništvu savetovali da u vinogradu sade maksimalno 2-4 sorte vinove loze, a i njih zasebno u delovima vinograda ("čisti sad") jer je do tada bilo uobičajeno da se više od 10 sorti sadi izmešano u vinogradu. Preporuka je da se od stranih sorti što više odomaće u lokalnim vinogradima rizling rajnski, traminac, muskati i silvanac.

Značaj bukovske škole se može najbolje videti na primeru berbe u školskim vinogradima 1899. godine. Vinograd u Radujevcu je te godine izuzetno rodio, znanje o domaćim i stranim sortama vinove loze na raznim podlogama je bilo sve obimnije. A profesorski kadar je u praksi primenjivao brojne novitete i eksperimente čime je škola držala korak sa svetskom praksom savremenog vinarstva.

Bitno je da se istakne da su 1899. godine u školi u Bukovu po prvi put na teritoriji Srbije upotrebljeni selekcionisani (kultivisani) kvasci u proizvodnji vina. Kvasac je nabavljen zahvaljujući poznanstvu sa poznatim biologom Žakmenom iz Instituta La-Kler u Francuskoj, a u pitanju su bili kvasci koji su korišćeni za rajnski rizling, pino noar i vina iz Bordoa. Kvasac koji se koristi za pravljenje vina od rajnskog rizlinga je stavljen u širu od rizlinga da bi se napravilo belo vino, kvasci iz Bordoa (Margo) su stavljeni u kljuk skadarke sa dodatkom začinka, a kvasci koje Francuzi koriste za vino od pino noara su stavljeni u kljuk prokupca.

Škola je takođe testirala dve u to doba najsavremenije muljače. Muljača Trijumf je bila preporučena za muljanje grožđa za crno vino, za manje proizvođače jer sporo radi, a pri odvajanju zrna od šepurine je dolazilo do preteranog gnječenja zrna. Druga muljača je došla iz Francuske (proizvođač Braća Mobila iz Amboaza). Ona se dobro pokazala u radu, a za sat vremena je mogla da izmulja 3-4 tone kljuka.

Milutin Savić je svoj govor završio rečima: "Krajina ima ruda svakojakih, od zlata i bakra do mermera i porculanske zemlje; Krajina ima dobra ćumura, što više vredi i od zlata; ima zlatni Timok i debeli Dunav. Krajina ima toplu klimu i plodnu zemlju. Krajini samo treba škola, sloge i rada pa da se obilato koristi svima darovima prirode. Jednoj takvoj školi evo sa molitvom danas položismo temelj. Daj, Bože, da prvo đače iz ove škole može s pravom reći: Krajina je bila prva u vinodelju i opet će ostati prva. Krajina će davati prvo vino, prvo voće, prvu pšenicu i prvi kukuruz." Možemo reći da njegove reči još uvek imaju težinu. Za današnje vinarstvo Krajine, pored edukacije, sloge i rada, dodao bih još i dobre puteve kako bi se još brže stizalo od Negotina do Beograda i drugih krajeva gde se danas negotinska vina piju. Ujedno uviđamo koliko je danas našim vinarima potrebna institucija nalik bukovskoj školi koja će širiti edukaciju i primenjivati najnovija naučna dostignuća da bi se osigurao napredak srpskog vinarstva o održao korak sa dešavanjima na svetskoj vinskoj sceni.




NAZAD NA KATEGORIJU

Tomislav Ivanović

Nagrađivani vinski novinar, kritičar i saradnik odabranih vinskih magazina. Autor i urednik vebsajta www.vinopedia.rs. Nosilac WSET3 sertifikata. Član Udruženja somelijera Vojvodine. Sudija na nacionalnim i internacionalnim vinskim takmičenjima. Vodi radionice i predavanja na temu vina Srbije i Balkana. Lokalni partner organizacije Wine Mosaic. Suosnivač Međunarodnog dana prokupca.

Pročitajte i druge članke iz ove rubrike:


SPASIMO STARE VINOGRADE SRBIJE PROČITAJ VIŠE


NAŠLI SMO ANTIGONU IZ ORAHOVCA PROČITAJ VIŠE


SRPSKO VINO KOŠTA 100 EUR - I ŠTA ĆEMO SAD? PROČITAJ VIŠE


MOŽE LI VINO BEZ BURETA? IMA LI ALTERNATIVE? PROČITAJ VIŠE


SANTOMAS - CRVENA VINA ISTRE PROČITAJ VIŠE

Sledeći članak
Prethodni članak

Nagrade